want to change
02.02.2006., četvrtak
|
I sad meni nije jasno kako to?di mu je kraj?jer mora završit negdje a ja želim znat gdje je to negdje i kako izgleda. Evo naš planet bla bla lijep bla bla,jako mali bla bla. pa sunčev sustav.isto mali. ali onoj nekoj raketi trebalo 10godina da izađe iz njega Pa onda Mliječna staza,jebena galaksija,kao jedna od većih.super.i kao nema života u svemiru.a da nema.,a ja oću znati gdje i oću znati di svemir završi.....di? I onda se te galaksije vrte oko sebe,i gledam na teveu kako nešto što svjetluca na nebu nije zvijezda nego jako udaljena galaksija koja se čini kao točkica...kolika je to bolesna udaljenost??????????kad je galaksija ko točkica? ja oću doć do tamo.da mogu letit 100000000000000puta brže od svjetlosti na kvadrat puta 659846594potenciju valjda bi i stigao do tamo.ili obišao svemir. i ono da svjetlost koju vidimo sada na nebu je ustvari svjetlost kojoj je trebalo godine i godine da dođe do nas...e kad umrem prvo šta ću pitat Boga je da mi kaže kako zašto je svemir nastao,ima li kraja,nek mi pokaže izvanzemaljce itd Ili ovo. Koliko je dosad ljudi živjelo na zemlji? koliko milijardi miljardi milijardi.. |
29.01.2006., nedjelja
Time stands still
|
Bok! Bok..javi mi se.. Vozim se u autobusu,sam.ona je otišla kući,vani je sve tmurno,kao uvijek nedjeljom navečer.mokri asfalt,čudni ljudi.. I na djelić sekunde osjetim kako me nešto grije iznutra i nestane..mir i osječaj zadovoljstva tako kratak a ipak ću ga pamtiti..kao onda kad sam prvi put izašao s njom. rekla mi je da je kasno već i da bi trebali krenuti.približio sam joj se i poljubio je.Idemo. I tad sam osjetio to..i ona je osjetila i rekla mi je..to nešto..nadrealni osjećaj tišine,trenutak kad shvatite da vam život ide dalje i da se vaša okolina mjenja..a ja gledam nju i vrijeme oko nas stoji..i iznenada se sve opet pokrene.glasno i brzo,no sjećanje ostaje na te trenutke tišine i mira koji osjećate iznutra..jednom,dvaput,nadam se ne i zadnji put. |
27.01.2006., petak
Smrt anđela
|
Za ovo su svi čuli,za ovo svi znaju.. I ja sam znao.i čuo..ali samo malo..ime..Ivan Bulj,i riječ silovanje. No tek ovu večer u Istrazi sam saznao sve što se dogodilo.da bar nisam. Ubojstvo je zlobno nedjelo.i krađa. i otmica. ali silovanje,nasilni seksualni čin..a zatim ubojstvo..da sam ja njen otac nema te sile ni zakona ni ljudskog bića koje bi me spriječilo da gore navedenom priuštim toliko boli da bi mi sam vrag zavidio..ne želim opisivati način na koji bi mu to učinio,ali nebi ga ubio.ne ne to je prevelika milost za takve.. Ne mogu riječima opisati koliku mržnju osjećam prema svim ljudima koji to naprave..jednostavno ne mogu,ali znam da kad bih se ovog trenutka našao u zatvorenom prostoru s ovim gadom da bi mu svojim rukama polomio sve što se polomiti može..pružio mu medicinsku pomoć da ostane na životu..da se malo muči...zamislite si svaki filmski prizor mučenja:štakor na trbuhu prekriven limenom posudom koja se zagrije pa onda mali miško počne sebi praviti escape route....šapicama i zubima... polijevanje benzinom,rezanje dijelova tijela...sve to si zamislite,jer ja bi takvim ljudima sve to napravio...mnogo mnogo puta. recite da sam lud ali to je jedina pravda koja može biti izvršena nad njima,nikakav zatvor...za ubojice doživotna(15,20,50 godina ne dolazi u obzir) ili smrt,a za ovakve.. srednjovjekovne sprave za mučenje plus sve što ja mogu smisliti.. zlo se može kazniti..samo... treba.. uzeti zakon.. u svoje ruke.. iako ni to.. neće vratiti.. ........izgubljenu dušu... |